|
|
Za pregled oka potreban je miran prostor s dovoljno difuzne svjetlosti, a za neke vrste pregleda treba i tamna prostorija. Instrumentarij za pregled oka: baterijska ili mala elektricna svjetiljka (fokusno svijetlo za pregled rožnice, prednje ocne sobice, šarenice i zjenice), povecalo, keratoskop (za pregled i ocjenu izbocenosti i odsjaja rožnice), pinceta (za vjede), direktni oftalmoskop (za pregled dijelova iza lece), operacijski mikroskop (slit-mikroskop). Preparati koji se koriste kod pregleda oka su: lokalni anestetici (za pregled spojnice i rožnice)npr. tetracain, bojila – fluorescin ( za pregled oštecenja rožnice) te sredstva za širenje zjenica, midriatici. Prednji segment oka, morfološki, se pregledava izvana prema unutra: okolina oka, bulbus , vjede s trepavicama, ocne spojnice, treca ocna vjeda, rožnica i perikornealni dio bjeloocnice, suzni aparat, prednja ocna sobica, šarenica i zjenica. Okolina oka, bulbus kao cjelina, vjede te otvor vjeda pregledavaju se pri normalnom svjetlu, tako da se stane ispred životinje. Pregled zapocinje inspekcijom okoline oka, pregledom dlake (alopecije, ožiljci i sl.), eventualnog sekreta (gnoj, krv, suze) te da li je sekret slijepljen. Prelijevanje suza preko ruba vjede naziva se epiphora. Zatim se pregledava bulbus u cijelosti tako da se prvo gleda njegova velicina odnosno simetricnost. Ocna jabucica može biti povecana (makroftalmus) kao kod glaukoma pa govorimo o buphtalmusu ili hydrophtalmusu, te smanjena: mikroftalmus (nije se razvilo do kraja ali je funkcionalno u redu – shar pei), atrofia bulbi oculi (ukoliko se ocna jabucica razvila pa se smanjila) te phtisis (kao posljedica gnojnog endoftalmitisa). Zatim se gleda položaj koji može biti normalan, uvucen (enoftalmus), zatim ocna jabucica može prominirati: egzoftalmus (prominiranje ocne jabucice najslabijeg stupnja), prolapsus (ukoliko prominira više od pola ekvatora) te luksacija bulbusa (bulbus je u potpunosti izašao, a vjede su zatvorene). Nakon toga se ocjenjuje smjer njegove podužne osi jer kod rupture ili degeneracije jednog od ravnih mišica može doci do pomaka u stranu, pa govorimo o divergentnom ili konvergentnom strabizmu. Inspekcijom se može zamijetiti i nistagmus (trzajne, nefiziološke kretnje ocne jabucice). Takoder, u sklopu pregleda bulbusa radimo i transpalpebralnu digitalnu tonometriju (s dvije ruke, s dva prsta u isto vrijeme) i na taj nacin se ustanovljava unutarnji pritisak, bolnost i temperiranost. Pegledom ocnog otvora ocjenjuje se prije svega njegova velicina i oblik. Otvor može biti povecan (euryblefaron) te sužen kod mikroftalmusa i enoftalmusa, kod blefarospazma, pri entropijumu i pri upalama. Može biti sužen i zbog ptoze (spuštanje gornje vjede do polovice verteksa – javlja se u okviru Hornerovog sindroma). Srašteni otvori vjeda zovu se ankyloblefaronu, dok tarzorafija podrazumijeva operativno spajanje gornje vjede s donjom radi zaštite oka. Podrucja bez boje na rubu vjeda (vitiligo) dio su uveodermatološkog sindroma (autoimune bolesti gdje dolazi do reakcije na intraokularni melanin; haski, malamut i doga). Isto tako na rubu vjede može nedostajati jedan dio te se to naziva colobom. Vjede mogu biti uvrnute (entropion) i izvrnute (ectropion), a javljaju se i urodeno kod odredenih pasmina. Hipertrofija, cista (cherry eye) te uvrtanje i izvrtanje hrskavice trece ocne vjede su ceste promjene koje nalazimo. Trepavice su normalno usmjerene prema van, no mogu biti i upravljene aboralno (trichiasis). Prirodena anomalija kod koje su tarzalne žlijezde nadomještene nizom velikih žlijezda lojnica s dlakama koje su okrenute prema natrag, prema ocnoj jabucici, naziva se distichiasis. Na tarzalnim žlijezdama cesto nalazimo kronicne, negnojne upale tarzalnih žlijezda (chalazion), ali i apscese te jecmenac (chordeolum). Ocne spojnice pregledavaju se prvenstveno inspekcijom. Razlikujemo dvije konjuktive: vjede i bjeloocnice (episklera), te konjuktiva trece ocne vjede. Najprije ocijenjujemo kolicinu i kvalitetu iscjetka. Ako imamo vecu kolicinu iscjetka, oko je potrebno isprati fiziološkom otopinom. Pregled nastavljamo tako da se palcem i kažiprstom izvrnemo vjede , kako bi nam spojnica bila vidljivija. Umjeren pritisak kažiprsta na bulbus uzrokuje da treca ocna vjeda ode na prednju stranu ocne jabucice tako da se lako vidi skoro sva njena prednja površina. Stražnja površina trece ocne vjede pregledava se tako da se vjeda uhvati anatomskom pincetom i izvrne. Zdrava spojnica je ružicasta, sjajna i vlažna, a pregled je najbolje obaviti pri dnevnom svjetlostlu. Promijenjene spojnice mogu biti zažarene, iktericne, lividne. Chemosa je edem spojnica nastao uslijed tupe traume. Upala konjuktive palpebre naziva se konjuktivitisom, a upala konjuktive sklere episkleritisom. Episkleralna injekcija je pojacana ramificiranost episkleralnog krvožilja (jasno crvene krivudave krvne žile na episkleri) dok su kod cilijarne injekcije krvne žilice rahle (znak upale unutrašnjosti oka). Ukoliko nakon kapanja adrenalina dode do vazokonstrikcije svih krvnih žila, govorimo o episkleritisu, a ako ostane samo i jedna krvna žila onda se radi o glaukomu. Mrljasto konjuktivalno ili supkonjuktivalno krvarenje naziva se hyposphagma. Rožnica se pregledava inspekcijom na dnevnoj svjetlosti i fokalnim osvjetljenjem u tamnom prostoru. Njezina površina ocjenjuje se keratoskopom, a mnogo detaljnije pregledava se operacijskim mikroskopom. Ocjenjuje se prozirnost, glatkoca, sjaj i izbocenost. Zdrava rožica je prozirna, glatka, sjajna i jednakomjerno izbocena. Upala rožnice naziva se keratitis. Uslijed keratitis sicca (nedostatak suza) dolazi do suhe rožnice (xerosis ili xerophtalmia). Ozljede na razini epitela nazivaju se erozijama, na razini strome ulcus, do Decementove membrane descementocele i perforacija kao najveci stupanj ozljede (ocna vodica izade van i za sobom povuce šarenicu koja zacepi otvor i zaraste pa nastane staphiloma. Pri dijagnosticiranju oštecenja koriste se i boje (fluorescin). Bojilo ukapamo na površinu rožnice; neoštecena rožnica se ne oboji a na hrapave površine oštecenja bojilo se primi. Difuzno zamucenje rožnice uslijed upale naziva se leukom; gusto, cvrsto i tockasto zamucenje makula, a mali tockasti oblacic nebula. U zdravoj rožnici nema krvnih žila, a kod upale se cesto pojavljuju i smanjuju prozirnost. Urastanje krvnih žila u rožnicu naziva se pannus. Suzni aparat pregledava se indirektno i djelomicno inspekcijom, palpacijom i sondiranjem. Od cijelog suznog aparata, pregledu su dostupni samo izlazni otvor suzovoda, puncta lacrimalia i suze. Suzna žlijezda je smještena ispod gornje vjede tako da opažamo samo njezine vece promjene, otekline izrasline. Smanjeno ili potpuno zaustavljeno izlucivanje suza opaža se po suhoj rožnici. Pojacano suzenje je znak upala i povreda na vanjskim dijelovima oka. Kod malih životinja prohodnost suzovoda može se kontrolirati irigacijom nazolakrimalnih kanala. Disfunkcija suzne žlijezde utvrduje se Schrimerovim testom. Schrimer test I (neanestezirano oko) i Schrimer test II (anestezirano oko – bazalna produkcija suza). Test trakica stavi se na donju vjedu i stoji 1 minutu. Prednja ocna sobica pregledava se inspekcijom, fokalnim osvjetljenjem i proscjepnom svjetiljkom. Ocjenjuje se njen sadržaj i dubina, tj. velicina. Pregled se izvodi tako da se osvijetli sa strane (temporalno), a u zdravoj sobici nalazimo potpuno prozirnu ocnu tekucinu. Na bolesne promjene ukazuje nalaz krvi (hyphema), gnoja (hypopion), fibrina, parazita i stranih tijela. Dubinu prednje ocne sobice procjenjujemo sa strane, a promijenjena je ako imamo izbocenost rožnice, povecana je pri afakiji (manjak lece), luksaciji lece u staklovinu, te glaukomu, a smanjena je kod ftize bulbusa, izbocenoj šarenici (iris bombata), luksaciji lece u prednju ocnu sobicu i pri gubitku ocne tekucine. Šarenica se pregledava inspekcijom, golim okom, a pregled se može obaviti fokalnim osvjetljenjem, povecalom i procjepnom svjetiljkom, pri cemu treba obratiti pozornost na boju, strukturu, tj. površinski reljef i zjenicu. Šarenica je uniformne boje, no ne mora biti; ukoliko su boje razlicite radi se o heterocromii iridum, a heterocromia iridis podrazumijeva postojanje razlicitih boja u jednoj šarenici. Zatim utvrdujemo da li su zrakasto gradene, odgovara li im otvor (zjenica) na podražaje, te da li su jednake širine, okruglog oblika. Ako su obje zjenice jednake velicine, rijec je o izokoriji, a ako su razlicito raširene, rijec je o anizokoriji. Nepravilan oblik pupile zbog priraslica koje mogu biti posteriorne i anteriorne naziva se diskorija. Suženje zjenice naziva se mioza, a proširenje midrijaza. Dikorija je pojam koji oznacava prisutnost dviju pupila, a polikorija više njih. Dugotrajni neterapirani uveitisi uzrokuju prirastanje (potpuno i kružno) šarenice uz lecu (seclusio pupillae) koje dovodi do napuhnute šarenice (iris bombata). Provjera refleksa takoder se obavlja pri oftalmološkom pregledu. Pupilarni refleks dijagnosticira se u tamnoj sobi. Oko treba jednu minutu za prilagodbu na tamu, zjenica se otvori (midrijaza). Ako se tako pripremljeno oko posvijetli u medijalni ocni kut, zjenica se za pola sekunde suzi. Refleks je konsenzualan, pa se kod zdravih životinja mioza dogada i na neosvijetljenom oku. Pozitivni pupilarni refleks sam po sebi nije dokaz da je vid normalan, tj. da je oko zdravo. Taj refleks nam ukazuje samo da su svi dijelovi refleksnog luka sposobni prenositi svjetlosni podražaj. U probe vida spadaju palpebralni refleks i refleks pracenja. Palpebralni refleks (refleks opasnosti) izvodimo na nacin da prekrijemo jedno oko, dlan se stavi pred drugo oko na udaljenosti od oko 20 cm te se napravi brzi pokret pri cemu bi pacijent trebao trepnuti, a refleks pracenja može se izvesti na nacin da se stane iza životinje i baci nešto (npr. pamuk – nema zvuka), pri cemu bi životinja trebala pogledati za njom. |