|
|
Velika područja devitaliziranog tkiva, ishemija i stvaranje mrtvog prostora u području ugriza izrazito pogoduju rastu i razvoju bakterija. Najčešća lokalizacija ugriznih rana je na ekstremitetima, a zatim na glavi. Kod zaprimanja ugrizenog pacijenta prvo procjenjujemo njegovo opće stanje. Ukoliko su prisutna opsežna oštećenja tkiva takva životinja najčešće se nalazi u stanju šoka i zahtjeva odgovarajuću tekućinsku terapiju. Također primjena analgetika i trankvilizatora omogućuje nam sigurno i točno obavljanje pregleda i postavljanje dijagnoze. Ugrizne rane u području grudnog koša mogu uzrokovati frakture rebara, piotoraks, hemotoraks i pneumotoraks. Akutno zatajenje pluća kao posljedica pneumotoraksa zahtjeva torakostomiju, a frakture rebara zahtijevaju stabilizaciju ili resekciju rebra. Rekonstrukcijske tehnike omentumom ili mišićnim flapovima mogu biti uspješne kod nekih oblika ugriza u području grudnog koša, no tehnika sa agresivnim debridmentom svih mekih tkiva, stabilizacijom slomljenih rebara i torakostomijom pokazala su se kao zadovoljavajući način liječenja. Kod ugriznih rana u području abdomena neophodno je procijeniti da li je došlo do penetracije peritonealne šupljine i oštećenja trbušnih organa. Ukoliko je došlo do penetracije u peritonealnu šupljinu neophodna je dijagnostička laparotomija radi procjene stanja visceralnih organa. Ugrizne rane u području vrata su uobičajene, a kod procjene oštećenja tkiva obraćamo pažnju na dušnik, grkljan, jednjak, ždrijelo te velike krvne žile i živce vrata. Kod kirurške obrade ugriznih rana zbog prevencije i kontrole infekcije radi se opsežni debridment devitaliziranih mišića i masnog tkiva, dok se fascije, živci, tetive i ligamenti štede koliko je moguće. Profilaktička upotreba antibiotika kod ugriznih rana je upitna iz razloga što je kod takvih rana prisutan veliki broj mikroorganizama različitih vrsta koje je teško pokriti upotrebom pojedinačnih antibiotika. Mikroorganizmi koji su najčešće izdvojeni iz ugriznih rana su Pasteurella multocida, Staphylococcus spp. i Streptococcus spp. Za smanjenje kontaminacije rane preporučuje se obilno ispiranje rane, debridment i obilna lavaža rane sa 0,05%-tnim chlorhexidinom. Da bi pospješili zaraštavanje nastalih mrtvih prostora u rani neophodna je upotreba drenova, bilo pasivnih ili aktivnih. Najčešće upotrebljavani pasivni dren je Penrosov dren (plosnati dren koji drenira ranu na principu kapilariteta i gravitacije). Postavlja se u dubinu rane te izlazi na ubodnu ranu na koži gdje se fiksira šavom da bi se spriječilo njegovo uvlačenje u ranu ili ispadanje. Modificirani Penrosov dren, upotrebom gaze u lumenu drena, povećava sposobnost drenaže. Od pasivnih drenova upotrebljavaju se još cjevasti drenovi te multilumenski drenovi koji duže održavaju drenažu. Aktivni drenovi u sustavu sadrže kontejner sa negativnim tlakom (idealan 80 mm Hg ) koji osigurava permanentno uklanjanje sekreta iz rane osigurava suhoću povoja a time i ascendentnu infekciju rane, smanjuje potrebu za irigacijom rane te omogućava kvantitativnu procjenu drenaže. Negativna svojstva su mu nezgrapnost i mehanički kvarovi. Kada je rana ograničena na kožu i potkožje najčešće je dovoljno proširiti kožni rez da bi se osigurala adekvatna drenaža. Svi drenovi stavljaju se pod sterilni povoj da se reducira kontaminacija, a povoj se mijenja zavisno o količini drenirane tekućine. Kod opsežne mišićne traume i stvaranja dubokih mrtvih prostora drenovi ostaju u rani 5 – 7 dana, odnosno dok su produktivni. Kod opsežnih ugriznih rana, nakon izrezivanja nekrotične kože, rana se zatvara odloženim primarnim zaraštavanjem ili sekundarnim zaraštavanjem. Kod rana na ekstremitetima i tamo gdje nije moguće napraviti debridment rane preporuča se konzervativnija metoda „ wait and reassess“. Otvorene rane ispiru se dva puta dnevno 0,05% chlorhexidin-om te se preporuča mokro – suhi povoj. Upotreba antibiotika preporuča se na osnovu antibiograma Poseban oblik ugriznih rana predstavljaju ugrizi zmije. Ovi ugrizi pokazuju izrazitu raznolikost lokalnih i sistemskih kliničkih znakova. Klinički znakovi variraju zavisno od vrste i veličine zmije, količine ubrizganog otrova, vrsti i veličini ugrizene životinje, jačini dlačnog pokrova, količini potkožnog masnog tkiva i dr. Principi liječenja zmijskog ugriza temelje se na neutralizaciji otrova, stabilizaciji kardio-pulmonalnog sustava i obradi rane. Preporučuje se sedacija i imobilizacija ugrizenog pacijenta da bi se usporila apsorpcija otrova te se odmah započinje sa intenzivnom intravenoznom tekućinskom terapijom. Također neophodno je čim prije napraviti kompletnu krvnu sliku, biokemiju krvi, koagulaciju i analizu mokraće. Hiperimuni serum daje se čim prije, a pacijenta je najbolje hospitalizirati na 24 sata. Sekundarne bakterijske infekcije su vrlo česte, pa se preporuča upotreba antibiotika širokog spektra. Mjesto ugriza se imobilizira, te se radi debridment i rekonstrukcija rane ukoliko je došlo do nekroze i gubitka tkiva. |